STRUKTURALISTIČKA I POSTSTRUKTURALISTIČKA KRITIKA TRADICIONALNOG POJMA UMJETNIČKOG DJELA

Apstrakt

U radu pokazujem značaj strukturalističkog i poststrukturalističkog pristupa  umjetnosti prilikom suočavanja sa tradicionalnim konceptom umjetničkog djela, te zacrtavanja drugačijeg pristupa fenomenu umjetnosti na granicama moderne i poslije moderne. U prvom dijelu rada razmatram kakve je konsekvence po umjetnost imao strukturalistički stav da je stvarnost učinak značenjske prakse, a ne obratno – kako tradicionalni diskurs nalaže. Mišljenje postavljeno na teren jezika dovelo je u pitanje naslijeđeno uvjerenje o neovisnosti značenja umjetničkog djela o aktu recepcije te naglasilo interaktivnu prirodu značenja. Poststrukturalističko nastavljanje (ujedno kritika) strukturalističkih napora, insistiranje na aktivnoj prirodi značenja otvorilo je nova pitanja o značenju umjetnosti pri susretu sa kontekstualnim pluralitetom. Teorija teksta u ovome radu je predstavljena kao svjetonazor koji je obilježio transformaciju mišljenja o umjetnosti kada umjetnost postaje interpretativna djelatnost, dijelom složenih procesa prenošenja, obnavljanja i ponavljanja značenja u kulturi.