Apstrakt
KUĆA ZALAZEĆEG SUNCA
Sunce se spustilo na krov trošne kuće,
Baš poput lopte što bi je dječaci šutirali,
I krvari: sivi crijepovi zarumenili
Kao da se purpurna rijeka slila niz njih
Sve do prozora, onih koji ne gledaju vani,
Prozora koji gledaju samo unutra.
A unutra nema više ničega, ništa da šušne,
Niti da protrče malehne nožice,
Ni osmjeha u dragane, ni lupkanja loncima,
Niti onih tihih zvukova što ih steru žene.
